beats by dre cheap

Nešta čudno

Možda sam trebao ovaj post nazvati "self-caused depression" pošto se o tome i radi.

Prečesto slušam ljude, pa da i klince koji bogte sebi režu kidaju vene kao oj ajme meni vidi me u depresiji, de mi kakve pilule bobe koju žestu da se liječim.

OK shvatam, postoji meni poznatih slučajeva trauma iz djetinstva, da sad ne spominjem, dovoljno je ružna činjenica da zaista postoj, i to..eh TOO je teško svariti i progutati, kamoli zaboraviti. Skidam kapu tim ljudima, koji uspiju nakon toga ostati normalni i nasmijani. Zaista.

No, no...postoji druga ekipa koja misli da je cool biti depresivan, pa makar i bez ikakvog razloga, samo da bi mogli po društvenim mrežama pisati kako se ubijaju bobama nekim antideprama, loču alkohol na tatin račun (jer takvi su previše depresivni da bi sami radili - bože moooj), i naravno grebu se iglom od šestara da bi neko pomislio da su pokusali dase ubiju, a jedva znaju razlikovati boju vene od arterije.

TVRDIM! Da, TVRDIM da pola tih likova ne zna šta je depresija, šta je trauma, šta je, u stvari, želja za samoubistvom, i slično. Ti ljudi su samo sami. I što je najgore, buntovnički odbijaju bilo kakvu pomoć od jedinog lijeka koji im može pomoći - prijatelji. Razgovor. Dijalog.

Naravno ne mora značiti da imaš u društvu nekog s kim se može tako tako duboko razgovarati o toj tematici, jasno, ali postoji i vjerujte mi postoji UVIJEK neko ko će vas saslušati (to zovem jednom od rijetkih dobrih strana Bloggera i društvenih mreža).

Meni je sad baš baš extra, iskreno (iako sam možda i slagao), a imao sam dana kad bih igrao pikado satarama na svojim prsima. Ali sve je u našoj glavi i da se liječiti, prije nego što dođemo u kontakt sa bilo kakvom drogom ili kakvim %vol napitkom. I držite setoga.
Ali naravno, kao što sam ja već jednom bio rekao:

Koji sam ja kurac da vam sudim?

Ne biram riječi
http://psihoanaliticar.blogger.ba
06/02/2018 13:31